Jedan od načina na koji možemo razumjeti sanjanje i budnost, kao što mi je to u snu objasnio Don Juan je da je to jednostavno razlika u brzini svijesti. Kad smo budni, naša spojna točka je fiksirana na jednom mjestu, i to čini koherentnost od trenutka do trenutka, ali isto tako i uski djelokrug. U sanjanju, naša se svijest kreće brže i naša se spojna točka kreće brže od točke do točke, što čini obične snove puno manje koherentnim, iako mnogo povezanijim sa cijelim spektrom života. Ako pogledaš cijeli svoj život, dobre i loše odabire, tako da svi stanu u jedan dugački san, to bi se također činilo nekoherentno, i bilo bi mnogo očiglednije, da naprimjer ne učiš iz svojih pogrešaka. Lucidno sanjanje, koje je budna forma sanjanja, je jednostavno sporija verzija običnog sna, ono ti jednostavno daje vremena da se osjećaš svjesnije. Radeći vježbe sanjanja kao što je gledanje u svoje ruke, učiš kako još više usporiti san, do točke u kojoj tvoj lucidni san postaje identičan budnom iskustvu.

Da bi još više usporio san, da postane još stvarniji, to iziskuje utjecaj anorganskih bića, čija je normalna svijest puno sporija od naše. Ne samo da možemo koristiti njihovu energiju za pomicanje spojne točke dalje od čovjekovog spektra svijesti, ona se također može korisiti i za fiksiranje na točki s više mirovanja, nego za što je to ljudsko biće sposobno. Kad god mi fiksiramo svoju spojnu točku na jednom mjestu, mi to doživljavamo kao jasnoću i što je snažnija fiksacija to je snažniji i naš fokus. Ovo možeš postići dok si budan ili dok spavaš, ili tijekom oba stanja, ali svaki put kad dosegneš nivo jasnoće koji nadmašuje ono u čemu si bio prije toga, prepoznat ćeš to kao neki nivo prosvijetljenja. Koristeći anorgansku energiju, možemo postići nešto kao super jasnoću, što nas čini sposobnima za određene stvari koje nisu toliko izvan ljudskog razumijevanja, nego su unutar polja neljudskog razumijevanja. Ta vrsta jasnoće nije za svakoga.

dreamways